Zaštita domaćih proizvoda - borba proizvođača iz BiH

Visočka pečenica, livanjski sir i nevesinjski krompir - na dobrom putu

Zaštita domaćih proizvoda - borba proizvođača iz BiH

06.07.2020 - 06:58
Politika

I Bosna i Hercegovina krenula je snažnije, nakon Hrvatske i Srbije, u zaštitu svojih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Nedavno su zaštićeni livanjski sir, nevesinjski krumpir i visočka pečenica.

„Bilo je krajnje vrijeme da značajnije štitimo svoje nacionalno jestivo blago. Visočka pečenica, koju moja obitelj godinama tradicionalno proizvodi, suši se na prirodnom i nezagađenom zraku. Posjeduje HACCP (Analiza rizika i kritične kontrolne tačke, op. a.) i halal certifikate. Sve su to prednosti i privilegije, koje našoj pečenici utiru puteve ka Europi", priča Eldar Babić, proizvođač visočke pečenice.

Livanjski sir, nevesinjski krumpir i visočka pečenica su prvi bosanskohercegovački proizvodi zaštićeni u skladu s Pravilnikom o sustavima kvalitete za prehrambene produkte, koji je usklađen sa zakonodavstvom Europske unije. To omogućava proizvođačima ovih tradicionalnih proizvoda podnošenje zahtjeva i stjecanje odgovarajuće oznake geografskog porijekla, čak i na razini Europske unije.

Proizvodi koji su zaštićeni oznakama geografskog porijekla i garantiranog tradicionalnog specijaliteta su produkti čije posebne osobine proizilaze upravo iz vrijednosti njihovih nutritivnih sastojaka i iz specifičnog načina proizvodnje i prerade, te podneblja iz kojeg ovi proizvodi povijesno potječu.

„Primarno su usmjereni na potrošače koji žele konzumirati autentične proizvode iz neke regije. Sasvim sigurno, imaju svoje mjesto na tržištu", objašnjava Džemil Hajrić, v. d. direktora Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (ASH BiH), sa sjedištem u Mostaru. ASH BiH vodi cjelokupni proces zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, namijenjenih i za europsko tržište.

Prema podacima EU-studije o tržišnoj vrijednosti kvalitete proizvoda, iz listopada 2019., prodajna vrijednost ovih produkata je, u prosjeku, dvostruko veća u odnosu na slične proizvode, koji nisu certificirani. Ova činjenica je jasna poruka proizvođačima o važnosti zaštite proizvoda oznakama geografskog porijekla i garantiranog tradicionalnog specijaliteta. „Certifikacija proizvoda, kroz proces registracije oznaka, samo je jedan od važnih koraka u postizanju i unapređenju konkurentnosti proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu. Na to se, između ostalog, može utjecati i adekvatnom promocijom bosanskohercegovačkih proizvoda", kaže Hajrić.

Ovakav način zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ima značaj i za područja s kojeg potječu. To izravno doprinosi ruralnom razvoju, posebno udaljenijih i dislociranih područja.

U Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (VTK BiH) smatraju da je zaštita livanjskog sira, nevesinjskog krumpira i visočke pečenice dodatna pogodnost za masovniji, ali i kvalitetniji, te konkurentniji izvoz iz Bosna i Hercegovine.

„Tijekom 2019. godine, iz Bosne i Hercegovine smo izvezli suhomesnate proizvode u vrijednosti od 2,7 milijuna KM , a uvezli proizvode u vrijednosti od 8,5 milijuna KM . Kada je u pitanju krumpir, u prošloj godini smo izvezli krumpira u vrijednosti od 2,5 milijuna KM , a uvezli 6,6 milijuna KM . I dalje imamo jako veliki nesrazmjer kada je u pitanju uvoz, odnosno izvoz sira. Uvozimo 11 puta više sira, nego što izvozimo i trebalo bi raditi na popravljanju ovakve situacije", pojašnjava Tijana Muhamedagić iz VTK BiH.

Registracija, odnosno zaštita, autohtonih proizvoda je potreban inicijalni, ali ne i dovoljan, korak u plasmanu ovih produkata na domaćem i stranom tržištu. Registracija je tek uvodni korak za složeni i dugotrajni proces brendiranja autohtonih proizvoda. To sa sobom nosi jedinstvenost podneblja u kojem su nastali, odnosno svoju izvornost, poručuju s Katedre za marketing Ekonomskog fakulteta (EFSA) Univerziteta u Sarajevu.

„Država treba osigurati registraciju autohtonih proizvoda, ali i da svoju strategiju brendiranja veže za promocije i kreiranje prepoznatljivosti regija, na temelju vrlo diferenciranog identiteta autohtonih proizvoda. Proizvođači brendiraju vlastite autohtone proizvode ističući sve specifičnosti u pogledu geografskih, proizvodnih i kulturoloških obilježja, svojstvenih za mjesto porijekla proizvoda", ističe Adi Alić, docent EFSA-e.

Zbog toga je vrlo važno targetiranje posebnih kupaca, koji tragaju za ovakvim proizvodima i spremni su, kaže Alić, platiti premijske cijene za dodatnu vrijednost, koju ovi proizvodi itekako imaju.

Nakon što su na području bivše Jugoslavije okončani ratovi, već ranih 2000-itih počinju  previranja o tome što je zaista čije. Hrvatska ima oko 20 svojih agrikulturnih i prehrambenih zaštićenih proizvoda na razini Europske unije. Srbija čak oko 50, dok Crna Gora desetak.

A svojatanje kvalitetnog i dragocjenog nije nikakva novotarija. To se dogodilo kranjskoj kobasici, koja je bila predmet spora između Slovenije i Hrvatske. Tada je cijeli slučaj završio pred Europskom komisijom. Također sa šljivovicom, koja je bila predmet spora između Srbije i Češke, 2007. godine.

Hrvatska ima oko 20 agrikulturnih i prehrambenih zaštićenih proizvoda na razini Europske unije kao što su istarsko maslinovo ulje, dalmatinski, drniški i krčki pršut, slavonski kulen, lički krumpir, zagorski puran itd.. Srbija je prošle godine pokrenula postupak za dobivanje oznake geografskog porijekla na razini EU-a za tri proizvoda: leskovački domaći ajvar, futoški kupus i fruškogorski lipov med. U Bosni i Hercegovini se tradicionalno proizvodi i travnički sir, janjski kajmak i glamočki krumpir, koji još nisu zaštićeni ovom EU-regulativom, kao i cazinski med od kestena.

Izvor: 
BNN.BA/DW