Priča koja seže u daleku prošlost: Najpoželjnije mjesto za gradnju počivalište 82 časne sestre i pet kandidatica

Staro groblje kao svjedok

Priča koja seže u daleku prošlost: Najpoželjnije mjesto za gradnju počivalište 82 časne sestre i pet kandidatica

11.04.2020 - 21:34
Ostalo

Danas šetalište i jedno od najpoželjnijih mjesta za gradnju u Sarajevu, naselje zvano Betanija, skriva zanimljivu priču koja seže u daleku prošlost. Priča je to o ženama, časnim sestrama čiji je Betanija bila dom sve do 1948.godine, kada su sa ovog mjesta i protjerane. Svjedok ovoj priči danas je samo staro groblje, skriveno iza brežuljka ovog sarajevskog naselja. U njemu počivaju 82 časne sestre i pet kandidatica, dok za jednu od njih postoje i spisi koji govore kako je bila posebna. Časna sestra Luka umrla je kažu žrtvujući se za gladne, dok je staro groblje na sarajevskoj Betaniji njeno počivalište čak 130 godina.

„Sve do 1947. i 1948. godine Betanija je bila dom časnih sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi. Osim kuće, tu su se nalazile staje u kojima su uzgajale stoku, a na obližnjim njivama sadile su povrće i voće. Njima su prehranjivale gladne, sve dok ih tadašnja vlast nije protjerala. Imale su samo 24 sata za iseliti se, nakon čega su krenule u različitim smjerovima. Neke su ostale u Sarajevu, a neke su se vratile kućama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj. Da su nekada bile tu, danas dokazuje skriveno groblje. U njemu su posljednji počinak pronašle 82 sestre i pet kandidatica. Na identičnim križevima stoje njihova imena i datum smrti. Neke su umrle čak davne 1898. godine, poput Angeline Hawel, dok je posljednja je pokopana ČSM Stanka Bebić 24. ožujka 1948. godine“, dio je priče koja je ranije objavljena na Vecernji.ba.

I kako se navodi, svaka od časnih sestara bila je predana svom pozivu, ali se za časnu sestru Luku Liengitz tvrdilo da je bila posebna. I danas ako vas put nanese do počivališta časnih sestara, na grobu Luke naići ćete na brojanicu, cvijeće koje je neko ostavio, zapaljene svijeće, a možda i poneki papirić na kojem je neko ispisao molitvu ili čak svoju želju. Zanimljivo je da ovo mjesto 130 godina posjećuju i katolici i muslimani i pravoslavci. Uglavnom su to ljudi koje je snašla neka nevolja.

„Čuli su priču o tome kako je Luka uslišala molitve bolesnim, siromašnim, zaljubljenim, žednim znanja i napretka. Svi oni Luki ostavljaju pisma u kojima mole za ozdravljenje, potomstvo, posao, ljubavnu sreću. Sačuvana pisma čuvaju se u crkvi Kraljice sv. Krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu“, navodi vecernji.ba.

Ko je bila sestra Luka?

Sestra Luka rođena je u Austriji 9. januara 1861. godine, kao najstarije od šestero djece poljoprivrednika Gregora i Ane Liengitz. Nazvali su je Elizabeta. Bila je posebno pobožna pa je u 22. godini odlučila život posvetiti Bogu. Otišla je u Beč gdje je stupila u Družbu Kćeri Božje ljubavi. Tu je dobila ime Luka. Prve svete zavjete položila je 1883. godine, samo nekoliko dana prije nego što je doputovala u Sarajevo. Tu je u samostanu dobila dužnost vratarice.

Naš jezik nije poznavala u početku, ali se, ipak, dobro snalazila u komunikaciji s djecom, siromašnima, starcima i bolesnicima. Svakog jutra, kad su djeca dolazila u školu, stajala je kod ulaznih vrata Zavoda sv. Josipa u Sarajevu, prala ih, češljala, oblačila u toplu i čisto odjeću, a onda bi ih odvela u razred. U podne su se na vratima samostana skupljali siromasi čije je lončiće i zdjele punila hranom iz sestrinske kuhinje. Iako je bila jako mlada, zvali su je majkom sirotinje. Pomagala je svima koji su trebali pomoć, onako kako je znala i mogla. U dobročinstvu je Luku prekinula bolest. Oboljela je od tuberkuloze od koje je i umrla u 28. godini života, u sestrinskoj kući u Betaniji. Bilo je to 30. Marta 1890. godine.

BNN.ba